Skijanje kao način života

Skijanje kao način života

Bježeći od „viška“dužnosti, obaveza… umrežavanja… buke, prašine, ustajalog vazduha… stresa, nasilja, tableta, dremeža,viška  kalorija… nametanja, čovjek se uvijek i rado vraća prirodi sa kojom se druži, u kojoj se druži, rekreira, relaksira, odmara, zabavlja i obnavlja resurse. Izabrati alpsko skijanje znači uvijek i svugdje samo jedno –

„otići po bolje dane.“

14881690_10211151507651306_603626286_o
Foto: prof. Svetzar Basara

Još kao dječak bio sam, i danas sam, fasciniran kretanjem i slobodom koju nam pruža pokret dok kroz njega izražavamo se, učimo, razumijevamo i osjećamo svijet oko nas.

Vrijeme, prostor, tehnika, stil, složenost i tok pokreta u alpskom skijanju u mom životu preraslo je u formu umjetnosti.

Kao profesor i učitelj skijanja, osjećam se  ponosno što mogu da svoje dugogodišnje iskustvo u skijanju  podijelim sa svima koje alpsko skijanje zanima

Skijanje pozitivno utiče na lokomotorni aparat, kardiovaskularni, nervni i respiratorni sistem.

14876303_10211151500571129_259208742_o
Foto: prof. Svetozar Basara

Skijanje:

– jača imunitet, volju, koštanu srž, mišiće,

– popravlja krvnu sliku i vitalni kapacitet pluća,

– poboljšava apsorpcija kiseonika i metabolizam,

– relaksira CNS,

– pospješuje hrabrost, sigurnost,

– razvija (samo)disciplinu, odlučnost, istrajnost,

– podstiče samoregulaciju,

– usavršava ravnotežu i orijentaciju,

– podiže samopouzdanje,

– povećava samopovjerenje,

– njeguje pozitivan stav u nepovoljnoj situaciji,

– održava radnu sposobnost,

– smanjuje učestalost niza hroničnih degenerativnih promjena,

– smanjuje rizik za nastanak osteoporoze, karcinoma,

– poklanja zdravlje…

14875968_10211151531291897_2107242864_o
Foto: prof. Svetozar Basara

Uticaj na najmlađu populaciju je naprosto neizreciv.

Alpsko skijanje je čarolija za sve one koji poštuju planinu, vole sebe, imaju povjerenja u učitelje, konsultuju dobre i pametne servisere. Alpsko skijanje je čarolija za one koji žele da „uđu“ u njegove tajne. Skijanje se uči sa učiteljem skijanja. Skijanje se uči od najboljih među njima. Alpsko skijanje je  o p a s n o s t  za sve one koji ne shvataju da u skijanju postoji nešto što se zove skijaško znanje, da to znanje posjeduju učitelji, bivši takmičari, treneri skijanja, da je znanje dostupno i dostižno. Svima, bez obzira na uzrast, pol, prethodno iskustvo, sposobnosti…

14858674_10211151530491877_135599486_o
Foto: prof. Svetozar Basara

Alpsko skijanje je i misterija i opasnost za one koji ne prihvataju veoma surovu istinu: neznanje je „korijen svih ljudskih patnji“ i „uzrok svih zala“. Alpsko skijanje n i j e: obično spuštanje niz zasnježene padine, prebacivanje repova skija preko padne linije, međusobno trenje dveju površina različitih materijala, pretjerana pažnja i oklevanje, bočno otklizavanje, sjedenje na konjskom repu, guranje peta… strah od pada (strah ne postoji izvan nas samih),  „danas nijednom nisam pao“, „izvinite, meni je ovako lakše“…samoironično nadmetanje, obesmišljena trka , borba gladijatora u arenama…

Na pitanje – kako se uči skijanje, postoji samo jedan odgovor: s k i j a n j e   s e   u č i

 sk i j a n j e m.

Opasnosti i neželjeni efekti su sastavni dio alpskog skijanja, sporta, života.

Alpsko skijanje je zaista prelijep sport u kome istinski može da se uživa. Planinu treba voljeti ali i poštovati – stara je izreka. Magle, jaki vjetrovi, niske temperature, nedovoljno uređene, neoznačene, zaleđene i nepoznate staze, loš (mokar) snijeg, gužva na stazi, precjenjivanje svojih mogućnosti, povećano dejstvo ultraljubičastih zraka  opšti umor, pospanost, iscrpljenost, slabljenje apetita, opstipacija, malaksalost, bezvoljnost i blaga depresija u kombinaciji sa lošom tehnikom, neadekvatnom opremom, nepažnjom, neiskustvom, zamorom, i pored svih uputstava dovode skijaše u neugodne, pa čak i opasne situacije: hipotermija koju karakterišu tromost, umor, pospanost, ozebline, promrzline i smrzotine, lakše i teže povrede, gubljenje u magli, opekotine, snježno sljepilo.

Povrede koje se dešavaju na skijalištima kreću se od lagane kontuzije do spiralnih fraktura i potresa glave. Najčešće se dešavaju u prvoj jutarnjoj vožnji – nezagrijani, u zadnjoj vožnji – zamor, u dane vikenda – gužva i samoironično nadmetanje samoprecijenjenih, u periodima kada je snijeg težak/vlažan, na neuređenim dijelovima staze…kada previše riskiramo.

Poruka onima ma koji počinju učiti skijanje, posebno roditeljima: ako se u prvih nekoliko časova skijanja ne dogodi „totalno razbijanje“ straha od pada i brzine, ako se ne uspostavi dvosmjerna komunikacija sa učiteljem, ako na licu početnika nema osmjeha i zadovoljstva zbog ličnog uspjeha, ako lice ne sija od radosti…jednostavno treba ODMAH potražiti drugog učitelja jer glavna obaveza svakog roditelja je da zaštite svoje   dijete.

Poruka dobrim skijašima:

„Kad je neko bolji od tebe, nemoj da se takmicis, uči.“

„Da bi napredovao u skijanju, jednostavno se moraš okružiti ljudima koji znaju više od

tebe.“

„Padovi i povrede ne događaju se samo drugima.“

Kontaktirajte profesora Basaru:

Ostavi komentar